Konzervatorsko - restauratorska istraživanja

REZULTATI KONZERVATORSKIH ISTRAŽIVANJA I OBNOVA DVORCA ODESCALCHI

Akademik Vladimir Marković

Nakon provedenih geomehaničkih i statičkih istraživanja dvorca, tvrtka „Conex“ izradila je godine 1999. projekt njegove statičke sanacije. No, pokazalo se da bi realizacija projekta mogla prouzročiti oštećenja još neistraženih arhitektonskih struktura dvorca pa je angažiran Hrvatski restauratorski zavod sa zadaćom da obavi konzervatorsko-restauratorska istraživanja te izradi elaborat koji će sadržavati rezultate istraživanja, tumačenja povijesti izgradnje dvorca i prijedloge za njegovu obnovu kao spomenika povijesne arhitekture. Istraživanja su vodili Đuro Šimičić i dr.Vladimir Marković uz suradnju s dr. Zorislavom Horvatom i djelatnicima Hrvatskoga restauratorskog zavoda. Arhitektonska snimanja te izradu nacrtne dokumentacije obavili su suradnici Zavoda za graditeljstvo Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu: mr. sc. Boris Vučić Šneperger i Nikola Škarić. Istraživanja na terenu obavljena su od lipnja do studenoga 2000. te nastavljena od siječnja do ožujka 2001. godine. Mjesec dana poslije dovršen je i elaborat u dva sveska: „Konzervatorsko- restauratorska istraživanja dvorca Odescalchi u Iloku“, knjiga I., i „Konzervatorsko-restauratorska istraživanja dvorca Odescalchi u Iloku“, knjiga II. – arhitektonska dokumentacija. Uzimajući u obzir rezultate istraživanja iznesene u elaboratu Hrvatskoga restauratorskog zavoda, tvrtka „Conex“ izradila je iste godine projekt sanacije konstrukcije dvorca, a 2004. godine dovršen je „Projekt konstrukcije“, koji je izradio mr. sc. Damir Čorko.

Konzervatorsko-restauratorskim istraživanjima bile su obuhvaćene prostorije prvog i drugog kata, te pojedine zone pročelja. Ostale prostore dvorca nije bilo moguće obuhvatiti istraživačkim postupcima, jer su bile u vlasništvu Iločkih podruma pa je prizemlje imalo ugostiteljsku namjenu, a podrum je služio za proizvodnju vina.

Istraživanja su značajno promijenila i proširila prethodna znanja o povijesti izgradnje i arhitektonskim značajkama dvorca. Tako su uklanjanjem žbukanih slojeva s vanjskih pročelja dvorca, oblikovanih u drugoj polovini 19. stoljeća, otkriveni zidovi s kraja 15. stoljeća, iz razdoblja kada je dvor gradio Nikola Iločki. Na drugom su katu otkrivena četiri velika križna, gotičko-renesansna prozora koji su pripadali palasu – velikoj svečanoj dvorani koja je zapremala jugoistočni kut dvorca. Iz istog razdoblja, s kraja 15. i prvih godina 16. stoljeća, ustanovljen je još niz elemenata, i na pročeljima i u prostorijama dvorca. Ne manje značajni podaci o prije nepoznatim arhitektonskim značajkama i građevinskoj povijesti dvorca ustanovljeni su i za razdoblje kada je iločkim veleposjedom gospodarila rimska magnatska obitelj Odescalchi. Utvrđeno je da je obnova dvorca, teško oštećenog u vrijeme turske vladavine i protuturskih ratova, započela početkom 18. stoljeća s južnim, srednjim krilom. O obnovi svjedoči i grb Odescalchijevih s upisanom 1721. Godinom, koji se nalazio na portalu ulaza u navedeno krilo. Potom je, vjerojatno oko polovine stoljeća, uslijedila obnova zapadnoga krila dvorca i prigradnja arkadno rastvorenoga pročelja uz dvorišnu, sjevernu stranu srednjega krila. To je pročelje, kao i ostala pročelja dvorca, preoblikovano u 19. stoljeću, ali ispod višeslojnih nanosa žbuke pokazala se zidna površina s arhitektonskom plastikom oblikovanom opekom. Opeke su već u kalupima, pri izradi, bile profilirane u različite oblike, pa se arhitektonska plastika gradila neposredno njihovim pravilnim slaganjem. Prema analogijama s istodobnom arhitekturom Rima, zavičaja obitelji Odescalchi, ustanovljene su mnogostruke analogije i u pogledu načina oblikovanja pročelja neožbukanom opekom, kao i arhitektonske sheme pročelja s arkadama i stupcima s pojačanim pilastrima te portalom koji ima oblik altane. No, pri obnovi pročelja u 19. stoljeću profilirana opeka koja gradi arhitektonsku plastiku znatno je oštećena i dijelom otučena. Sačuvalo se ipak dovoljno podataka da bi se pristupilo uspješnoj obnovi.

Zbog iznimno vrijedne povijesne slojevitosti dvorca odlučeno je da se prezentiraju najznačajnije faze njegove izgradnje. Odlučeno je da se obnove gotičko–renesansni križni prozori palasa na drugome katu te opekom građeno arkadno pročelje, kao i starije pročelje s početka 18. stoljeća koje se nalazi iza njega,. Također je provedena obnova dekorativnih oslika zidova u pojedinim prostorijama, kao i obnova površine starih žbuka iz predturskog razdoblja. Trebalo je potom obnoviti i rekonstruirati drveninu otvora, prozora i vrata i pojedine građevne elemente, mahom na prvom i drugom katu dvorca. Zaključeno je da se ostala pročelja obnove u zatečenom stanju. Postupci obnove uključili su i značajne restauratorske radove na kamenim elementima.

Konzervatorski odjel Ministarstva kulture u Osijeku imenovao je godine 2004. Irenu Jurin, d. i. a., iz tvrtke „RENOVA“ d. o. o., nastavno „ADRIA-PROJEKT“, za glavnoga projektanta Glavno-izvedbenoga projekta. Sljedeće je godine obnova dvorca Odescalchi uključena u projekt „Istraživanje, obnova i revitalizacija kulturne baštine Ilok – Vukovar – Vučedol“, koji financiraju Vlada RH i Razvojna banka Vijeća Europe, a provedba obnove povjerena je Hrvatskomu restauratorskom zavodu. Na temelju projektne dokumentacije započeli su građevinski radovi za koje je angažirana tvrtka „ING-GRAD” d. o. o. iz Zagreba, a konzervatorsko-restauratorske radove vodio je Hrvatski restauratorski zavod. Obnovom je obuhvaćen i neposredni okoliš dvorca s obzirom na pristup i arheološke nalaze.

Za provedbu obnove dvorca Odescalchi u HRZ-u bili su zaduženi pomoćnik ravnatelja mr. sc. Predrag Šibalić, koordinator za konzervatorsko-restauratorske radove i voditelj radova obnove Đuro Šimičić, koordinatorica za arhitektonsko-građevinske radove Suzana Purišić, te voditelj restauratorskih radova na kamenoj plastici, „rimskom“ pročelju i manufakturnoj plastici u terakoti Eduard Hudolin.

Izvođenje građevinskih radova koordinirali su suradnici tvrtke ING-GRAD d. o. o. Gordana Haligonja, te voditelj gradilišta Miro Kovačević uz nadzor Stjepana Ivanovića iz tvrtke DIES d. o. o.

Konzervatorski nadzor provodili su nadležni Konzervatorski odjeli Ministarstva kulture RH, najprije osječki, a nakon osnivanja Konzervatorski odjel u Vukovaru, uz angažman pročelnice Zdenke Predrijevac, posebno zadužene i od Projekta „Ilok-Vukovar-Vučedol“. Predstavnici Uprave projekta, prema posebnim zaduženjima, sudjelovali su u raspravama o tijeku obnove dvorca, koje je predvodila direktorica Projekta mr. sc. Branka Šulc, a u stručno savjetodavnoj ulozi napose Miljenko Domijan, glavni konzervator Ministarstva kulture RH.